Informatko Pupić

ŠTO SU PROBLEMI U PONAŠANJU, RIZIČNA PONAŠANJA I DELINKVENCIJA?

Termin “problemi u ponašanju” uključuje široku lepezu ponašanja različitih prema svojem obliku (manifestaciji), obilježjima, intenzitetu, trajanju, složenosti i opasnosti/štetnosti. Do 2011.g. za ovu pojavu su se koristili termini „poremećaji ponašanja“ i „poremećaji u ponašanju“. Općenito se može reći da su to sva ona ponašanja djece i mladih koja ometaju dijete ili mladu osobu u redovnom funkcioniranju, a mogu biti štetna kako za samog pojedinca tako i za njegovu okolinu. S obzirom da se definiranju problema u ponašanju često pristupa kroz različite klasifikacije, još uvijek ne postoji jednoznačna definicija te pojave. Međutim, ipak postoje usuglašeni kriteriji koji određuju kada se određeno ponašanje treba svrstati u kategoriju problema u ponašanju:

  • TRAJANJE – o problemu u ponašanju se može govoriti kad je takvo ponašanje prisutno dulje vrijeme (minimalno 3-6 mjeseci) ili kada se radi o naglim promjenama u ponašanju odnosno kada se radi o ponašanjima koja su više nego prolazni, očekivani odgovor na stresne uvjete u okolini
  • INTENZITET – prema intenzitetu/težini možemo ugrubo govoriti o blažim, umjerenim i teškim poremećajima, odnosno, niskoj, umjerenoj, visokoj ili vrlo visokoj rizičnosti
  • PRISUTUNOST POREMEĆAJA U ODREĐENOJ SREDINI – veću opasnost i težinu imaju ona ponašanja koja se javljaju u više različitih sredina (npr. na osobnom planu, u obitelji, školi, u grupi vršnjaka)
  • PRISUTNOST VEĆEG BROJA RAZLIČITIH POREMEĆAJA – tzv. komorbiditet, tj. istovremeno javljanje više vrsta/oblika različitih problema u ponašanju
  • SOCIJALNI ILI KULTURNI KRITERIJ- određena ponašanja procjenjuju se na isti način u različitim sredinama ili za različiti spol ili dob. Ponašanje se može odrediti kao problem u ponašanju ako odstupa od normi uobičajenih za tu dob, spol, situaciju, okruženje.
  • HITNOST ZA INTERVENCIJU, TJ. ZA STRUČNOM POMOĆI
  • DOSAD PODUZETE INTERVENCIJE I NJIHOVI REZULTATI

Ponašanja djece i mladih koja se određuju kao problemi ili poremećaji u ponašanju najčešće se dijele u dvije skupine (postoje i različite druge klasifikacije):

  1. INTERNALIZIRANA PONAŠANJA
  2. EKTERNALIZIRANA PONAŠANJA

Internalizirana ili još često nazivana pasivna ponašanja su ona koje karakterizira pretjerana kontrola i usmjerenost prema sebi. To su: plašljivost, povučenost, potištenost, depresivnost, somatske teškoće, pretjerana sramežljivost, anksioznost, nisko samopouzdanje, autoagresivnost, nemarnost i lijenost. Takvim ponašanjima dijete/mlada osoba uglavnom šteti sebi, a manje okolini pa stoga takva djeca/mladi češće ostaju neprimijećeni i bez adekvatne podrške jer ih se ne percipira kao „problematične“.
Eksternalizirana ili aktivna ponašanja su ona koje karakterizira nedovoljna kontrola i to su uglavnom ona ponašanja koja su usmjerena na okolinu: impulzivnost, hiperaktivnost, nepažnja, neposlušnost, prkošenje i suprotstavljanje, agresivnost, destruktivnost, delinkvencija, bježanje iz škole, od kuće ili drugih odgojnih sredina, nepoštovanje pravila i autoriteta. Za djecu koja se ovako ponašaju često se može čuti da su nemoguća, zločesta, van kontrole i sl. Zbog svojeg ometajućeg karaktera, takva ponašanja su češće vidljiva pa i češće izazivaju reakciju okoline.

Iako po svojoj manifestaciji suprotna, nije neuobičajeno da internalizirana ponašanja s vremenom prerastu u eksternalizirana (npr. autoagresija u agresiju usmjerenu na druge) ili da se kod djeteta/mlade osobe i jedna i druga ponašanja javljaju istovremeno. Nabrojena ponašanja mogu se svrstati u kategoriju poremećaja ili problema u ponašanju samo ako zadovoljavaju prethodno opisane kriterije i nakon provedenih dijagnostičkih postupaka. Kada se takva ponašanju javljaju ali ne zadovoljavaju opisane kriterije, ona se mogu smatrati prvim simptomima ili indikatorima koje je potrebno na vrijeme uočiti i tretirati kako bi se spriječio razvoj ozbiljnijih problema u ponašanju ili pak psihijatrijskih poremećaja. Naravno, reakcija prvenstveno ovisi o dobi djeteta te o učestalosti i intenzitetu ponašanja. Međutim, sva takva ponašanja služe kao SOS signali kojima nam djeca govore da nisu sretna i zadovoljna, da nešto nije u redu.

Uz probleme u ponašanju često se govori o rizičnim ponašanjima djece i mladih. Koji put se ta dva fenomena poklapaju, dok ih neki drugi autori i stručnjaci razdvajaju. Neki smatraju da pojava rizičnih ponašanja prethodi razvoju problema ili poremećaju u ponašanju, neki drugi autori tvrde da rizična ponašanja već predstavljaju probleme u ponašanju samo blažeg intenziteta dok treći sugeriraju da se termin „rizična ponašanja“ koristi za označavanje problema u ponašanju u širem smislu. Ipak, i problemima u ponašanju i rizičnim ponašanjima zajedničke karakteristike su štetnost i nepovoljni utjecaj ponašanja na budući razvoj djeteta/mlade osobe. Najčešća rizična ponašanja u kojima sudjeluju djeca i mladi su: zlouporaba droga i alkohola, politoksikomanija (kombiniranje različitih psihoaktivnih tvari), ekscesivno pijenje (eng. binge drinking), rizična seksualna ponašanja (prerano stupanje u spolne odnose, nezaštićeni spolni odnosi, često mijenjanje partnera ili seksualni odnosi s većim brojem partnera), pušenje, napuštanje školovanja, poremećaji u prehrani, suicidalnost, rizične vožnje motornim vozilima.

Termin maloljetnička delinkvencija često se u široj javnosti neinformirano koristi kao sinonim za poremećaje ili probleme u ponašanju što nerijetko dovodi do neopravdane stigmatizacije djece i mladih osoba. Iako delinkvencija, gledajući iz perspektive normalnog i zdravog razvoja jest problem u ponašanju, u maloljetničku delinkvenciju ubrajaju se prvenstveno ozbiljniji, štetniji i dugotrajniji problemi u ponašanju koji se javljaju kod maloljetnih osoba nakon 14 godine života i najčešće uključuju ponašanja koja su u sukobu sa kaznenim ili drugim zakonima (dakle, dio su ukupnog kriminaliteta i predstavljaju činjenje kaznenih djela). Pri tome se maloljetnička delinkvencija, odnosno, maloljetnički kriminalitet u svojim karakteristikama razlikuje od kaznenih djela i kriminaliteta kojeg su počinile odrasle osobe. Maloljetnici kaznena djela najčešće čine u grupi, tj. u suučesništvu, a takvo njihovo ponašanje uglavnom je rezultat potrebe za avanturizmom i akcijom, činjenje kaznenih djela uglavnom traje samo u određenom periodu njihova života (rijetki se nastave kriminalno ponašati i u odrasloj dobi), a njihova kaznena djela puno se lakše otkrivaju najčešće zbog nepripremljenosti, naivnosti i nedovoljne promišljenosti u počinjenu kaznenih djela.

UZROCI

Brojni su uzroci, povodi ili uvjeti pojave problema u ponašanju kod djece i mladih. Istraživanja pokazuju kako je jedan od najrizičnijih prediktora razvoja problema u ponašanju prisutnost poremećaja u djetinjstvu. Posebno negativnu prognozu imaju djeca koja pokazuju probleme u ponašanju eksternaliziranog tipa prije desete godine života. Također, snažan utjecaj imaju i neadekvatne obiteljske prilike, posebno zlostavljanje i zanemarivanje djece, neadekvatni odgojni postupci roditelja, loši odnosi u obitelji, odgojna nekompetentnost roditelja, problemi u obrazovanju i disciplinski problemi u školi.

Objašnjavanju uzroka javljanja problema u ponašanju danas se pristupa kroz prizmu ekološkog sustava, odnosno, detektiranja svih onih čimbenika koji povećavaju vjerojatnost pojave problema u ponašanju, a koji se javljaju kako na različitim razinama funkcioniranja djeteta tako i u njegovoj okolini. Tako se govori o bio-psiho-socijalnoj uvjetovanosti nastanka problema u ponašanju. Čimbenici rizika za razvoj problema u ponašanju i upuštanja u rizična ponašanja javljaju se u višestrukim sustavima uključujući obitelj, školu, vršnjake, susjedstvo, zajednicu:

BIOLOŠKI ČIMBENICI Perinatalna trauma, majčina konzumacija droge, alkohola i cigareta tijekom trudnoće, porođajne komplikacije, prijevremeni porod
ČIMBENICI NA INDIVIDUALNOJ RAZINI Teški temperament, impulzivnost, niska inteligencija i smanjene socijalno-kognitivne vještine djeteta, emocionalna nestabilnost, niska tolerancija na frustraciju, odsutnost osjećaja krivnje, nedostatak empatije, smanjeno samopouzdanje, povučenost i pasivnost, rano javljanje problematičnog ponašanja, slabe vještine odolijevanja vršnjačkom pritisku, delinkventni vršnjaci
ČIMBENICI POVEZANI S OBITELJI Niski socioekonomski status, nedjelotvorne roditeljske strategije, poremećeni odnosi i uloge u obitelji, obiteljska povijest problematičnih ponašanja, roditeljsko antisocijalno ponašanje, promiskuitet roditelja, problemi vođenja obitelji, obiteljski konflikti, niska obrazovanost roditelja (posebno majke), siromašna komunikacija u obitelji i slaba kvaliteta interakcija majka-dijete, depresija majke ili povijest majčine mentalne bolesti, stresni životni događaji, brojna obitelj, majčinstvo u doba adolescencija, nedostatak nadgledanja/supervizije, nekonzistentna disciplina, česti konflikti roditelj-dijete
ČIMBENICI POVEZANI SA ŠKOLOM nedostatna privrženost školi, niski akademski uspjeh, poremećaji u tijeku školovanja, disciplinski problemi u školi, niske obrazovne aspiracije, niska očekivanja od učenika, niska motivacija za školu, slaba organizacija i funkcioniranje škole,
ČIMBENICI POVEZANI SA ZAJEDNICOM dostupnost droga, dostupnost oružja, kronično nasilje u zajednici, siromaštvo, ekstremna ekonomska deprivacija, zdravstvena skrb, kvaliteta stanovanja, dezorganiziranost zajednice, medijska prezentacija nasilja, slaba povezanost u zajednici/otuđenost

Čimbenici koji povećavaju vjerojatnost pojave problema u ponašanju zaista su brojni. Međutim, ono je bitno jest način na koji su oni međusobno povezani i kako djeluju na svako pojedino dijete/mladu osobu. Postoje djeca koja su izložena vrlo velikom broju rizičnih čimbenika, a ne pokazuju probleme u ponašanju dok postoje djeca koja odrastaju s vrlo malo rizičnih čimbenika, a ipak razviju probleme u ponašanju. Dakle, radi se isključivo o individualnom načinu reagiranja djeteta/mlade osobe na čimbenike kojima je izložen. Važno je znati da se gotovo nikad ne radi o samo jednom ili dva čimbenika koji dovode do problema već se radi o većem broju čimbenika i o njihovoj međusobnoj interakciji, međudjelovanju i povezanosti. Što je više čimbenika prisutno, to je veći rizik za razvoj problema u ponašanju ili upuštanje u rizična ponašanja. Neki čimbenici pojedinačno ne izazivaju veliki rizik ali ako se nađu u kombinaciji s ostalima, sve zajedno može imati vrlo snažan nepovoljan učinak. Posebno valja istaknuti da čimbenici rizika različito utječu na dijete/mladu osobu u različitim fazama odrastanja.

INTERVENTNE MJERE

Interventne mjere društva kojima se reagira na pojavu problema u ponašanju, rizičnih ponašanja i maloljetničke delinkvencije smještene su na sljedećem kontinuumu:

  • PROMOCIJA MENTALNOG ZDRAVLJA

  • PREVENCIJA

  • DIJAGNOSTIKA

  • TRETMAN

  • POSTTRETMAN

S obzirom na današnje spoznaje o čimbenicima koji uzrokuju ili uvjetuju razvoj problema u ponašanju i upuštanje u rizična ponašanja, bilo koja intervencija koja se poduzima, da bi bila uspješna istovremeno mora cilja ciljati na više različitih čimbenika i obuhvaćati više različitih sustava: dijete/mladu osobu, obitelj, školu, zajednicu. Usmjerenost na samo jedan čimbenik ili samo na jedan sustav bez utjecaja na ostale neće imati značajan doprinos smanjenju ove pojave.

Promocija mentalnog zdravlja najširi je pristup i uključuje različite strategije, programe i usluge dostupne na razini zajednice kojima se promiče kvaliteta i dobrobit života te jačaju kompetentnost, otpornost, osnaživanje i poticajno okruženje. Preventivne aktivnosti i programi se danas javljaju na tri razine:

  • Univerzalnoj – aktivnosti i programi koji uključuju cijelu populaciju ili populacijske skupine koji nisu identificirani na osnovi nekog rizika. Programima na ovim razinama ulaže se u kvalitetu življenja u postojećim socijalnim zajednicama (škola, vrtić, obitelj), mentalno zdravlje, roditeljstvo i unapređivanje zdravlja. Ova razina programa obuhvaća i osnaživanje „zdravih“
  • Selektivnoj – intervencije na ovoj razini namijenjene su pojedincima ili skupinama djece/mladih ili odraslih osoba čiji su rizici za razvoj problema u ponašanju značajno veći od prosjeka. Takvi djeca i mladi identificiraju se na osnovi prisutnosti čimbenika za koje se zna da su povezani s razvojem problema u ponašanju ili mentalnih problema
  • Indiciranoj – uključuje intervencije (individualne ili grupne programe pomoći) namijenjene visokorizičnim pojedincima kod kojih su već prisutni simptomi ili blaži oblici nekog problema u ponašanju ili poremećaja, ali još uvijek nisu dosegli razinu kojom bi se problem/poremećaj mogli dijagnosticirati.

Preventivne aktivnosti i programi najčešće se provode u školi budući da su škole mjesta koje pohađaju sva djeca i mladi . Takvi programi usmjereni su uglavnom na jačanje socijalnih vještina i jačanje otpornosti, osobno osnaživanje, stvaranje pozitivnog vršnjačkog utjecaja ali i jačanje roditeljskih odgojnih kompetencija.

Uključivanje djeteta/mlade osobe u tretman određuje se tek nakon provedene dijagnostičke obrade ili na temelju odluke suda kojom se izriče neka odgojna mjera maloljetniku. Dijagnostička obrada može biti ambulantna (kada se dijete/mlada osoba i roditelj javljaju stručnjaku, najčešće u školi pri nadležnom centru za socijalnu skrb) ili stacionarna (kada se dijete/mladu osobu izdvaja u specijaliziranu ustanovu na određeni period, najčešće mjesec dana, i kontinuirano ga/ju se promatra). Odgojne mjere u pravilu se izriču onim maloljetnim osoba koje se zbog kršenja zakona pravno procesuira, ali se dijete/mlada osoba može uključiti u tretman i na temelju pojavnosti drugih oblika problema u ponašanju (bježanje, skitnja, agresivno ponašanje, rizična ponašanja,…). Tretman može biti vaninstitucionalni (najčešće savjetodavni rad ili mjere pojačane brige i nadzora), poluinstitucionalni (kada dijete/mlada osoba samo dio dana provodi u instituciji, najčešće tako da sudjeluje u grupnim radionicama i slično) i institucionalni kada se dijete/mlada osoba na određeni period (ne manje od šest mjeseci) smješta u odgojni dom.

Posttretman uključuje one programe, mjere i aktivnosti koji stoje na raspolaganju djetetu/mladoj osobi nakon prestanka, najčešće institucionalnog, tretmana. Osnovni cilj tih aktivnosti jest pružanje pomoći i podrške mladoj osobi u snalaženju u svakodnevnom životu i prevencija recidivizma, odnosno, ponovnog vraćanja starom načinu života i obrascima ponašanja.

Kontaktirajte nas

Javit ćemo se u što kračem roku.